Kako budućnost poslovanja kompanija učiniti izvjesnijom u svijetu koji je određen neizvjesnošću?

S obzirom da je Matematika 3 bila na kraju semestra druge godine i da je za našeg asistenta to bila „šaša“ matematika, odlučio je da nas zarobi jedan produženi vikend uz obaveznu suhu hranu i šator, kako je on to ozbiljno pojašnjavao te ispuca svih devedeset zadataka.
PUNO TOGA SAM IZ VIŠE MATEMATIKE ZABORAVIO, ALI SU ME KROZ ŽIVOT PRATILI KAO SJENA GAUSOVA KRIVA RASPODJELE I POJAM NEIZVJESNOSTI kojima smo se bavili ta tri dana. Gospodina Gausa ostavljam za neki naredni tekst i za druga, izvjesnija vremena, a ovdje ću se, isključivo iz perspektive planiranja biznisa, osvrnuti na neizvjesnost. Dakako, svjestan neizvjesnosti učinka mog pisanja.

Ukratko i pojednostavljeno, uz izvinjenje matematičarima, neizvjesnost možemo opisati kao nedostatak izvjesnosti prouzrokovan ograničenim znanjem o postojećem stanju i budućim ishodima. Vjerovatnoća da će se de siti neki od budućih ishoda je mjera te neizvje snosti. Rizik, toliko često spominjan u biznisu, stanje je neizvjesnosti u kojem neki mogući ishodi imaju neželjeni učinak ili značajan gubitak. I ovdje završavam s terminologijom matematičke neizvjesnosti, a prelazim na onu nama, tako blisku, neizvjesnost u poslovanju kompanija i posljedično naših života. Da budem jasan, svima koji su svojom idejom, voljom i željom ušli u neizvjesnost preduzetništva i time preuzeli značajne rizike niko nije kriv. Naravno, osim onih koje su vlade ni krive ni dužne gurnule u preduzetništvo raznim programima poticanja preduzetništva. U tim programima nisu bili popisani svi mogući loši ishodi neizvjesnosti ili jednostavnije rizici s kojima se preduzetnik suočava kada upliva na nemirno more tržišta. Posebno nigdje niste mogli pročitati da vlade svojim odlukama najčešće proizvode toliku količinu neizvjesnosti da vam se rizici pojavljuju kao gljive u kišnoj sezoni. Niko vas nije obavjestio o činjenici da vam vlada kao novogodišnju čestitku može podići cijenu minimalne bruto satnice za 70 odsto. A vi taman napravili plan poslovanja, ugovorili saradnju sa internacionalnim kupcima i planirali ozbiljnu investiciju. Takođe vam niko nije rekao da, iako niste u biznisu sa luksuznim nekretninama, potezi Donalda Trumpa ipak vam mogu donijeti obilje neizvjesnosti. Jer, čovjek je skoro ponovo postao predsjednik najjače svjetske države i pita se. I da, pored toga što ne pravite električna samo vozeća auta ili šaljete ljude u svemir, vaš biznis je u neizvjesnosti od toga šta će tvitati Elon Musk na vlastitoj društvenoj mreži X kada se probudi. Na neizvjesnost spuštanja i dizanja kamatnih stopa centralnih banaka smo se navikli, ali se još uvijek teško navikavamo na neizvjesnost povezanu sa tržištima Bitcoin-a i drugih kriptovaluta koje utiču na ono što mi tradicionalni poslovni ljudi pokušavamo zvati realni biznis. A zar nam se ne čini da taj neki drugi, nadrealni biznis, odnosi pobjede i glav ne profite. I da su ishodi u onom što zovemo realni biznis sve manje izvjesni, a da taj drugi nadrealni diktira tempo te neizvjesnosti. Kao preduzetnici, svjesno ili nesvjesno birali smo da živimo u neizvjesnosti i s rizicima loših ishoda. Ili da budem precizniji, kao preduzetnici smo odlučili da upravljajući rizicima i smanjujući uticaj neizvjesnosti ostvarimo određeni profit kako bismo prehranili sebe i sve one koji su povezani s našim kompanijama. Moguće je da je plan bio da pored prehrane ostvarimo i još neke probitke ili dodjelimo sebi neko samopriznanje. Ipak, to je već individualno i duboko intimno pitanje. Neizvjesnost je ono sa čime smo naučili da živimo, sa čime ustajemo i idemo na spavanje i sa čime moramo znati da upravljamo. Neizvjesnost je za preduzetnika redovno stanje i pruža mu priliku da svojom sposobnošću upravljanja rizicima ostvari rezultat koji mnogi drugi ne mogu. U pronalasku puta do rezultata preduzetništvo je kao voda. Uvijek se probije, uz sve moguće rizike. Bude tu po jedinačnih usporavanja, neuspjeha, padova i odustajanja. Ali u cjelini preduzetništvo je pre živjelo i nadživjelo svaku vlast, svaki društveni sistem, bez obzira na to koliki nivo neizvje snosti unosio isti u društvo. Mnogi pojedinačni preduzetnici, nažalost, nisu, ali i to je sastavni dio igre. S druge strane, vlade ili društveni sistemi koji su iz raznih razloga pokušavali da se obračunaju sa preduzetništvom izgubili su tu bitku. Posljedice takvih eksperimenata su za društvo u cjelini bile tragične i značile siromaštvo za to društvo. Preduzetništvo je moglo biti usporeno ili nakratko zaustavljeno, ali se ono kao voda kad probije branu ponovo rađalo. Brzi razvoj preduzetničke svijesti u našoj regiji, nakon dugog perioda potiskivanja i stigmatiziranja iste kao loše, primjer je toga. O toj ljudskoj potrebi da se zbog vlastitog probitka suoči s neizvje snošću i prihvati rizike, svjedoče i prva umjetnička djela uklesana u pećinama diljem svijeta. Pored ljudi koji se mole Bogu, najčešći je ka menorez lovca sa oskudnim oružjem i odjećom koji lovi životinje daleko veće, snažnije i brže od sebe. Očigledno da se naš davni predak nije želio pomiriti sa prehranom baziranom na kukcima, iako je mogao preživjeti i na tome. Svijet je očigledno u velikim i brzim pro mjenama. Neizvjesnost i rizici za poduzetnike se svaki dan množe. Borbe velikih igrača oko interesnih sfera i profita svakodnevno za gorčavaju život malim. Tehnološka disrupcija kompanija je zamjenjena disrupcijom čitavih industrijskih grana. Ovih dana bismo mogli svjedočiti tehnološkoj disrupciji društvenog sistema kojeg još uvijek zovemo kapitalizam. Čini se da se rađa nešto novo. Dok se svijetom bude širio strah od neizvjesnosti, naše lokalne vlade će pokušavati spašavajući socijalni mir spašavati sebe. Adresa za mnoge probleme u društvu će biti, kao i mnogo puta u historiji, preduzetnici. Mediji već hrane konflikt između uposlenih i kompanija, kupaca i kompanija. Gramzivost i nemoralnost pojedinaca će se kroz medije i društvene mreže adresirati svim preduzetnicima. Kako budućnost poslovanja kompanija učiniti izvjesnijom u svijetu koji je određen neizvjesnošću. Pitanje je jednoznačno, ali su odgovori višeznačni. Svaka industrija i svaka kompanija zahtijeva specifičan pristup. Ipak, čini se da postoje univerzalni pravci koje ćemo morati poštovati i novi modeli koje moramo hitno usvojiti ako želimo da u ovoj igri ne budemo gubitnici. Od univerzalnih tema izdvojio bih i osvrnuo se na: integrativnost, inovativnost i upravljanje rizicima:

♠

♣

INTEGRATIVNOST: Koliko god izgledalo da svijet ide u suprotnom smjeru od globa lizacije, preduzetnici su osuđeni na globalnu integraciju. Koliko god politike vlada remetile taj tok zbog svojih kratkoročnih interesa, interesi razmjene dobara i lanaca snabdijevanja biće iznad tih interesa. Samo će količina energije potrebna za prevazilaženje barijera zahtijevati značajnije udruživanje, povezivanje i ukrupnjavanje kompanija. Naše je da pronađemo nove načine fleksibilnog umrežavanja i saradnje kako bismo odgovorili novim izazovima. Lokalno se moramo povezati, jer niko nije dovoljno velik da je u globalnom svijetu bitan, a globalno moramo razviti hub-ove za plasman svojih proizvoda i usluga jer niko neće imati dovoljno prodajne energije za globalne igre. Bilateralno pregovaranje će nas izvjesno voditi u podređen položaj ili ćemo postajati nekonkurentni.

INOVATIVNOST: Pitanje inovativnosti nije više ekskluzivno pravo velikih, već jedina opcija za opstanak malih. Inovativnost koja je postojala u istraživačkim centrima velikih je u izumiranju, a svi nastoje da usvoje startap i agilni način razvoja inovacija i da ga integrišu u svoje poslovanje. Mali koji ne inoviraju i koji konkurentske prednosti temelje na resursima lako su zamjenjivi ili se posmatraju kao potencijalni plijen za akvizicije. Inovativnost je teško imitirati, još teže kupiti. Inovativnost je štit za male, jer ih čini potrebnim za velike. Za inovativnost su vam potrebni talentovani ljudi koje nećete privući samo visokim platama. Da je to tako, veliki bi to već uradili. Potrebno je da napravite okruženje koje je otvoreno za inovativne i talentovane ljude.

UPRAVLJANJE RIZICIMA: Rekao bih da je tradicionalno upravljanje rizicima pred sprovodom. U svijetu gdje jedan rizik danas ode, a desetine se novih za jedan dan rode, potrebno je naučiti živjeti u neizvjesnosti. Agilno upravljanje svojstveno novim industrijama mora se useliti u upravljanje rizicima. Svođenje svih rizika na minimum nije više opcija. Resursi potrebni za to prevazilaze naše interese. Mnoge gubitke nećemo uspjeti izbjeći, ali je veoma važno da ostvarimo više dobitaka nego gubitaka. Da bismo uspjeli, potrebno je uraditi adekvatne strategije diverzifikacije biznisa, biznis modela, kupaca, dobavljača, tržišta. Propadanja kompanija uslijed disrupcije postaće normalna i svakodnevna pojava. Desiće se da je to vaš kupac ili dobavljač. Stoga zaboravite riječ sigurno i usvojite riječ neizvjesno.

Od novih modela koje moramo usvojiti izdvojio bih:

DRUŠTVENI UTICAJ te TEHNO LOŠKU i LOGISTIČKU OTPORNOST

DRUŠTVENI UTICAJ: Neizvjesnost koju će generisati vlade, mediji i društvene mreže već prevazilazi granice prihvatljivog. Preduzetnici će biti prinuđeni jače i značajnije braniti svoje interese putem pregovaranja s vladama, ostvarivanjem uticaja u medijima i naprednim korištenjem društvenih mreža. Dio naših budžeta ćemo morati da sa tradicionalnog marketinga preusmjerimo u ove, za većinu nas poduzetnika nerazumljive kanale. Pod uticajem na vlade ne mislim na kontakte u cilju administrativnih, prodajnih aktivnosti i lobiranja. Isto tako, pod uticajem u medijima ne mislim na PR i objave o poslovnim uspjesima na društvenim mrežama. Potrebno je da preduzetnici shvate važnost ostvarivanja društvenog uticaja sa ciljem da vladine odluke koje se tiču svih nas budu kvalitetne ili bar da spriječimo da se usvoje još lošije. Kao i da shvate da se uticajem u medijima i na društvenim mrežama može popravljati iskrivljena slika o preduzetnicima kao tajkunima i gram zivim ljudima.

TEHNOLOŠKA OTPORNOST: Živimo u vremenu pandemije tehnologije. Da bismo opstali, potrebno je da razvijemo tehnološku otpornost. Ona podrazumjeva prije svega interno znanje i adekvatne konsultante kako ne bismo potcjenili niti precjenili važnost tehnologije. U prvom slučaju je moguće da tehnološki zaostanemo, a u drugom da postanemo obuzeti tehnologijom. Zaostajanje nas u dugom roku čini neefikasnim, dok nas obuzetost vodi u neefektivnost u kratkom roku. U prvom slučaju neefikasnost proizlazi iz činjenice da su naši konkurenti brži i produktivniji. U drugom slučaju naši klijenti zbog ustaljenih navika nisu spremni da prihvate nove modele i lance isporuke vrijednosti koje mi nudimo prebrzim i prekomjernim usvajanjem tehnologije.

LOGISTIČKA OTPORNOST: Lanci snabdijevanja na koje smo navikli pucaju i sve ih je teže održavati. S druge strane, očekivanja klijenata rastu. Iako je ultimativno da lanci snabdijevanja funkcionišu, naši klijenti nisu spremni da plate neograničeno povećanje troškova logistike. Iako cijene hrane na berzama uglavnom miruju ili lagano rastu, cijene hrane u marketima i restoranima rastu po nekoliko puta. Razlog su veliki logistički troškovi kako bi hrana stigla od polja do našeg stola. Logistička otpornost će se sastojati u tome da održimo uspješnost lanaca snabdijevanja uz optimizaciju i prihvatljive troškove. Da bi postigle ovaj cilj, mnoge kompanije će morati da prilagode i promjene svoje poslovne modele, linije i asortimane proizvoda. Tradicionalni modeli logistike moraju da budu zamjenjeni novim inovativnim modelima. Samo pod ovim uslovima proizvod ili usluga će do klijenata doći po prihvatljivim i održivim cijenama. Na kraju, savjet koji je možda i najvažniji. Čuvajte se lažnih biznis proroka. Množe se na sve strane, zavode slatkim pričama i opsjedaju našu pažnju sa svih mogućih kanala komuni kacije. Zbog toga, ali i zbog činjenice da je u ovaj uradak ugrađeno isključivo moje iskustvo i nešto malo znanja, sve uzmite s rezervom. Osim onog dijela koji vas upozorava da je jedino izvjesna neizvjesnost. Tu činjenicu ugradite u svoje poslovne planove i radite sve da vam se desi dovoljno dobrih ishoda koji će u zbiru nadjačati zbir onih loših. Kojih će svakako biti, ma šta mi mislili ili činili.