Unijeti red u kaos

Često mi se u radu s klijentima ASEE, privatnim kompanijama u regiji, na projektima organizacijske transformacije njihovih kompanija događa da lideri tih kompanija komentiraju Adizes pristup upravljanju organizacijskim promjenama kao djelotvorno rješenje njihovih lutanja u pronalasku odgovora na pitanja „kako srediti ovo poduzeće, unaprediti poslovanje i moj tim“, s inteligentnim opaskama „postoji mnoštvo metodologija, ali kada sam odabrao ovu koja funkcionira, onda ustrajem na tom pristupu“. S druge strane, sve se češće događa s mladim osnivačima koji su znatiželjni, formalno obrazovaniji u domeni menadžmenta, da koketiraju s više pristupa, izazivajući emocionalne reakcije mojih konzultanata te čineći našu suradnju dugoročnijom, ali s većim amplitudama.

U pokušaju da se odmaknem od Adizes metodologije i prakse ASEE koju zastupam i živim već cijelo desetljeće, ali i uz odmak od definicija i okvira koji su usađeni u nekada mladi um na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, čini mi se da ovaj fenomen možemo razumjeti kada se posvetimo modelu razmišljanja na koji nas potiče ne menadžment, već filozofija. Posljednjih godina sve više uviđam korist od primjene filozofije i filozofskog pristupa u liderskom životu.

Što pravi lider radi svakodnevno, a sastoji se od filozofije?

Kompanija, društvo, poduzeće, tvrtka, organizacija postoji u različitim oblicima, na različitim mjestima, s različitim zainteresiranim stranama. U osnovi razlikujemo dvije strane – vanjsku i unutarnju. Kada lider pogleda iz svojeg naslonjača, vidi resurse kompanije – ljude, zidove, strojeve, vidi zainteresirane strane kao što su vlasnici, dobavljači, poreznici, vidi one zbog kojih organizacija postoji – klijente, grupe i podgrupe klijenata, konkurenciju koja ih „obrađuje“, makro kretanja na tržištu, vidi okruženje kao takvo – pravne okvire u kojima posluje, pokretače radne snage, sustav obrazovanja, jezike koji se koriste, tehnološke i znanstvene domete vezane za djelatnost organizacije… Gledajući iz svojeg naslonjača vidimo kakofoniju stvari, pojmova, interesa, situacija, karakteristika… I sve to zajedno čini svijet organizacije[1]. Svijet naše organizacije postoji unutar nekog većeg svijeta, a i mi sami kao lideri dijelom smo tog svijeta naše organizacije.

“ Svet naše organizacije postoji unutar nekog većeg sveta, a i mi sami kao lideri deo smo tog sveta naše organizacije. ”

Naivno mislite da se okviri ili barem nazivi okvira podrazumijevaju. NE... Sjetite se mog uvoda. Svatko nosi svoje, a poplava modela „teorija“ pristupa u menadžmentu, koji nije znanost, iako ima neki skup znanja i koristi neke znanosti u nekim dijelovima, čini to da naziva i okvira ima izobilje.

„Mi gradimo prugu, ona gradi nas.“

Ako je prvi temeljni filozofski zadatak lidera/direktora osigurati okvire i oblikovati svijet naše organizacije, onda su sljedeći zadaci to da jasno donosi vrijednosne prosudbe i posljedične odluke, te komunicirajući s članovima tima objašnjava i dijeli taj svijet i vrijednosti.

Donošenje odluke je pritisak koji donosi posao lidera i razlog zašto se taj posao dobro plaća. Vrijednosti su skriveni usmjerivači naših odluke, dakle odluke su uvijek vrijednosne, etičke, s dubljim razlogom (i to je uvijek tako, iako, nažalost, rijetki to razumiju).

U konačnici treba iskomunicirati suradnicima svijet organizacije, vrijednosti, odluke jer to je način da se motiviraju, usmjere te da se stvori željeni rezultat. Hrabra, otvorena komunikacija kreirat će smisao našeg svijeta, lider će stimulirati stvaranje kolektivnog znanja kompanije, biti čuvarom logičnih, skrivenih, ali i otvorenih poruka, priča i uputa. Ovaj posao lidera je općenito vrlo interesantan za proučavanje, kreiranje modela i pristupa, ali vratimo se na prvi zadatak i stavimo u kontekst odabrane načine objašnjenja svijeta naše organizacije, pa ćemo onda u pravom svjetlu vidjeti i te i sve druge zadatke lidera.

Na spisku zadataka jednog lidera možete pronaći i stvari kao što su kontrola radnog učinka suradnika, razvoj suradnika, izrada izvještaja, dokumenata, politika, definiranje i/ili usvajanje planova, kontrola… Pozivajući filozofiju u pomoć i sagledavajući suštinu posla jednostavno je dokučiti da to mogu, ali i ne moraju biti zadaci lidera jer znate mnoge koji ne rade nešto od ovoga ili čak ništa od navedenog. Što sigurno svi rade:

• Objasne sebi svijet organizacija
• Donose odluke
• Komuniciraju sa svojim suradnicima svijet i odluke

Pristupajući na filozofski način, jer što je filozofija nego pokušaj da se objasni priroda i svijet, te položaj čovjeka u tom svijetu, možemo jasnije sagledati kako je naš odabir načina objašnjavanja svijeta organizacije imao posljedice za naše odluke, naše ljude i naše rezultate.