HR 
SR Da li ste spremni za promenu?
Pripadnik sam generacije koja već neko vrijeme predano radi na profesionalizaciji kompanije i sve učestalije uočavam obrazac među kolegama (supaćenicima) koji su na istom putu: umor od neprekidnog procesa promjena i često nezadovoljstvo rezultatima koje rad s konsultantima donosi. Mnogima proces profesionalizacije počinje sve više da liči na Sizifov posao.
NA PRVI POGLED, OVO MOŽDA ZVUČI OBESHRABRUJUĆE, ALI ZAPRAVO SMATRAM DA JE OVO PRILIKA ZA DUBLJU REFLEKSIJU.
Živimo u eri instant rješenja. Sve nam se nudi brzo i odmah: dijete kome obećavaju gubitak 10 odsto tjelesne mase u 21 dan, tablete koje će riješiti stres i manjak energije, aparati koji grade mišićnu masu dok sjedimo, bez potrebe za vježbanjem, mindfulness retreat-i od sedam dana koji bi nam trebali promijeniti život. Tu su i online kursevi koji garantuju da ćete postati eksperti u bilo kojem području za samo nekoliko sati, aplikacije i softverska rješenja koja će vam ekspresno povećati efikasnost kompanije itd. Logično je da u takvom okruženju i rukovodioci očekuju slične prečice i za svoje kompanije. I sami konsultanti često dolaze s obećanjima o organizacionoj transformaciji u par mjeseci koja zvuče primamljivo (ili ih mi samo tako čujemo?), s ponudama jednodnevnih treninga koji bi trebali da riješe pro bleme s ljudskim resursima, timskim radom, internom komunikacijom, kontrolingom, upravljanjem vremenom – manje-više sa svakim proble mom koji imamo. I zaista – često u teoriji i na papiru sve izgleda jasno, razumljivo, logično, primjenljivo – skoro pa savršeno. Uradimo analizu, dijagnosticiramo probleme, kreiramo strategije i planove za implementaciju i implementiramo rješenja. Jednostavno da jednostavnije ne može biti. Kako jedna stara mudrost kaže: „U teoriji – teorija i praksa su isto, ali u praksi – nisu”, u praksi stvari često (ili najčešće) ne funkcioniraju tako.”
Svi koji su imali priliku posjetiti doktora znaju kako stvari funkcioniraju. Doktoru se obično javljamo kada već imamo simptome bolesti (tj. bolest je uznapredovala). On će nas najčešće poslati na pretrage, uraditi nalaze i dijagnosticirati problem te izdati terapiju. Ukoliko smo sretni i bolest je izlječiva te postoji lijek – dobit ćemo medikamente koji će nam brzo i efikasno otkloniti simptome. Ali da li to znači da smose izliječili? Najčešće ne. Većina bolesti je posljedica skupa faktora koji ne mogu da se riješe ni lijekovima (nego ih lijekovi mogu staviti pod kontrolu) ni jednostavno a ni brzo, nego zahtijevaju temeljitu i korijenitu promjenu načina života koja često uključuje više kretanja, manje masne, slane hrane i alkohola, više sna, manje stresa itd. Slično je i s konsultantima. Kompanije se javljaju konsultantima najčešće kada već imaju akutni problem i oni najčešće na osnovu svog know-how-a i dijagnoze mogu dati kratkoročne preporuke za privremeno saniranje problema. Međutim, kao što ni doktori ne mogu „ozdraviti” pacijenta ako on nije spreman da mijenja svoj stil života, ni konsultanti ne mogu promijeniti kompaniju ako ona nije spremna za unutrašnju promjenu. U oba slučaja, rješenje nije u savršenom planu, najsavremenijoj i najboljoj dijagnozi, nego u spremnosti na proces koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i posvećenost. Konsultanti (oni koji znaju svoj posao) imaju sve potrebne alate, metodologije i znanja da dijagnosticiraju probleme unutar kompanije. Mogu nam ukazati na njih i predložiti rješenja, ali na kraju, rukovodioci su ti koji moraju provesti promjene. I ne samo rukovodioci – nego i njihovi timovi. Problem koji dodatno otežava situaciju jeste tendencija rukovodilaca da u kratkom periodu pokušaju provesti previše promjena odjednom. Ovo ne samo da izaziva otpor unutar kompanije već i iscrpljuje resurse – ljudske i finansijske. Promje ne zahtijevaju jasno definisan fokus i faznu implementaciju, a ne simultano pokretanje desetina inicijativa. Ključ je u shvatanju da promjena nije jednokratni projekat. Ona je proces. Kao što se zdravlje ne gradi jednim posjetom doktoru, već svakodnevnim navikama, tako se ni kompanijska kultura, sistemi i procesi ne transformišu preko noći. U tom procesu, konsultanti mogu biti dragocjeni partneri, ali samo ako imaju uvid u spremnost klijenta za promjenu. Oni nas mogu usmjeriti, ali ne mogu odraditi posao za nas. Kao što doktor može propisati terapiju, ali na pacijentu je da je dosljedno sprovodi. Stoga, umjesto da tražimo instant rješenja, trebali bismo prihvatiti da promjene zahtijevaju trud i vrijeme. Umjesto da gledamo na konsultante kao na čarobnjake s brzim rješenjima, trebali bismo ih posmatrati kao vodiče koji nas podržavaju u našem procesu rasta i razvoja. Na kraju, ključna poruka je jedno stavna, ali snažna: nema prečica do trajnih promjena. I to nije loše – jer putovanje, ma koliko iscrpljujuće bilo, nosi vrijedne lekcije koje nas čine boljima, i kao pojedince i kao kompanije.
