{"id":8567,"date":"2025-09-18T11:15:36","date_gmt":"2025-09-18T09:15:36","guid":{"rendered":"https:\/\/adizes.eu\/?p=8567"},"modified":"2025-09-18T11:16:05","modified_gmt":"2025-09-18T09:16:05","slug":"ispovijest-jednog-adizes-ucenika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/ispovijest-jednog-adizes-ucenika\/","title":{"rendered":"Ispovijest jednog ADIZES u\u010denika"},"content":{"rendered":"<div data-elementor-type=\"wp-post\" data-elementor-id=\"8567\" class=\"elementor elementor-8567\" data-elementor-post-type=\"post\">\n\t\t\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-8893b85 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default\" data-id=\"8893b85\" data-element_type=\"section\" data-e-type=\"section\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-65b91de\" data-id=\"65b91de\" data-element_type=\"column\" data-e-type=\"column\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<section class=\"elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-298f4cd elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default\" data-id=\"298f4cd\" data-element_type=\"section\" data-e-type=\"section\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-container elementor-column-gap-default\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-0d3b667\" data-id=\"0d3b667\" data-element_type=\"column\" data-e-type=\"column\">\n\t\t\t<div class=\"elementor-widget-wrap elementor-element-populated\">\n\t\t\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-2fabfa6 elementor-widget__width-initial elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"2fabfa6\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p>Moj li\u010dni put u temu profesionalizacije kompanija po\u010deo je davne 2016. godine, priklju\u010divanjem Klubu 2040. Tada sam prvi put \u010duo i osvjestio koncept profesionalizacije a nedugo potom i zakora\u010dio u svijet organizacijskog razvoja i profesionalizacije. Od tada, pa do danas, pro\u0161ao sam mnogo toga: sura\u0111ivao sa vi\u0161e od 10 konsultanata iz razli\u010ditih oblasti, zavr\u0161io ALP i LQ akademiju, pro\u0161ao razne obuke, edukacije, in house treninge, seminare, isprobavao modele, ru\u0161io stare obrasce i poku\u0161avao izgraditi nove.<\/p><p>U jednom trenutku, oti\u0161ao sam i potpuno iz operativnog poslovanja firme. Tri godine sam bio van firme. Firma je tada bila uspje\u0161no vo\u0111ena od strane neporodi\u010dnog eksternog izvr\u0161nog direktora.<\/p><p>Danas, kad se okrenem unazad, sretan sam i ponosan gdje smo stigli \u2013\u00a0 i kompanija, i porodica i ja. Bez la\u017ene skromnosti mogu re\u0107i da smo uspjeli. Danas funkcioni\u0161emo kao porodica s jasnim granicama i pravilima, imamo razra\u0111ene odnose oko vlasni\u0161tva, isplate dividende ,upravljanja, komunikacije. Nema vi\u0161e podrazumijevanja, ni neizgovorenih o\u010dekivanja. Sve (ili velika ve\u0107ina toga) je postavljeno kako treba.<\/p><p>Nakon tri godine, odlu\u010dio sam se vratiti na poziciju izvr\u0161nog direktora. Ne zato \u0161to sam htio, nego zato \u0161to sam morao. Usljed mojih prevelikih o\u010dekivanja i spletom drugih okolnosti \u2013 dva izvr\u0161na direktora su odsutuplila u 6 mjeseci. Nakon tri godine odmora \u2013 dobio sam novu energiju i insistirao na strate\u0161koj promjeni smjera kompanije i regionalnom pozicioniranju.<\/p><p>Ne mogu re\u0107i da \u017ealim zbog toga.<\/p><p>U mom konkretnom slu\u010daju nakon izlaska i povratka i sa malim odmakom, usu\u0111ujem se re\u0107i da velike klju\u010dne promjene u kompanijama ipak naj\u010de\u0161\u0107e mogu iznijeti samo klju\u010dni ljudi firme \u2013 koji su u slu\u010daju malih i srednjih preduze\u0107a naj\u010de\u0161\u0107e osniva\u010di ili uprava (za firme koje je imaju) Naravno, to ne zna\u010di nu\u017eno da se osniva\u010di moraju vratiti u firmu i to uraditi sa pozicije izvr\u0161nog direktora.<\/p><p>Za velike strate\u0161ke promjene smjera potrebna je odlu\u010dnost i energija da se stvari pokrenu u nepoznatom smjeru bez obzira na posljedice. Nije objektivno ni realno da takve velike strate\u0161ke odluke koje su \u010desto bazirane na intuiciji, \u0161iroj slici, tr\u017ei\u0161nim trendovima i pretpostavkama u kom smjeru \u0107e se biznis kretati (jer ni najbolji konsultanti to sa sigurno\u0161\u0107u ne znaju) donose profesionalni menad\u017eeri. Ulaze\u0107i u nepoznata podru\u010dja morate se dobrim dijelom osloniti na intuiciju \u2013 jer da biznis funkcioni\u0161e tako da uradite istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta, financijski i operativni plan i onda to sprovedete \u2013 biznis bi bio lagana rabota i bilo bi vi\u0161e uspje\u0161nih biznisa. \u00a0Intuitivno dono\u0161enje odluka je u su\u0161tini u velikom dijelu protivno prirodi odgovornog profesionalnog menad\u017eera. I zato je u slu\u010daju velikih strate\u0161kih odluka potreban osniva\u010d ili porodi\u010dni board ili neporodi\u010dni board koji \u0107e odrediti smjer i gurati pri\u010du u zacrtanom smjeru bez obzira na nepoznanice.<\/p><p>Ali moj povratak nije povratak na staro. Danas moj radni dan ne li\u010di na onaj od prije \u010detiri godine. Radim manje, ali jasnije. Strate\u0161ki. Fokusirano. Produktivnije. Nemam dodira s operativom. Telefon mi ne zvoni. Niko (ili rijetko ko) me ne zove da rije\u0161im operativni problem. Ne \u201cgasim po\u017eare\u201d. Moja energija vi\u0161e nije usmjerena na kontrolu, nego na razvoj i smisao. To nije do\u0161lo samo kao rezultat mog sazrijevanja nego kao rezultat izgradnje tima koju smo dosljedno provodili godinama kroz proces profesionalizacije. To je rezultiralo da imam suradnike koji su profesionalci, stru\u010dnjaci, kojima vjerujem, koji znaju svoj posao (i bolji su od mene u njemu) i koji imaju jasna ovla\u0161\u0107enja i odgovornosti od kojih ne bje\u017ee i po kojima djeluju (i za koja bivaju nagra\u0111eni). To \u0161to oni rade svoj posao \u2013 omogu\u0107ava meni da radim svoj.<\/p><p>Ipak, kada se osvrnem unazad i ako moram izdvojiti jednu stvar koja mi je bila najte\u017ea, i koja je, po meni, najve\u0107i izazov svakog procesa profesionalizacije \u2013 to bi bila ova:<\/p><p><strong>Ne mo\u017eete profesionalizovati firmu i istovremeno zadr\u017eati staru fleksibilnost.<\/strong><\/p><p>To jednostavno ne ide. To je kao kao da \u017eelite benefite go-go faze i benefite profesionalnog sistema u isto vrijeme. Rezultat? Ne dobijete ni jedno ni drugo.<\/p><p>Osniva\u010di \u010desto poku\u0161avaju to dvoje pomiriti. Poku\u0161avaju graditi strukturu, uvoditi sisteme, procese, pravila \u2013 a istovremeno zadr\u017eati onu staru sposobnost da se sve mo\u017ee, da se sve stigne, da se sve rije\u0161i \u201cna licu mjesta\u201d. Da se i dalje mo\u017ee \u201eisko\u010diti iz sistema\u201c ako treba, da klijentu mo\u017eemo re\u0107i \u201cnema problema, rije\u0161it \u0107emo\u201d i kada to nije u skladu s pravilima. Da mo\u017eemo improvizovati, kao nekad.<\/p><p>Ali, u tome le\u017ei velika opasnost. Profesionalizacija podrazumijeva odustajanje od dijela fleksibilnosti. Odustajanje od toga da je svaki klijent specifi\u010dan i da se za svakog radi novi Excel, novi ugovor, nova ruta, nova cijena. Podrazumijeva da pravila vrijede i kada ih ne osje\u0107amo li\u010dno logi\u010dnim. Da sistem ima prednost nad trenutnom simpatijom, odnosom ili \u0161armom.<\/p><p>U ranim fazama rasta, fleksibilnost je ono \u0161to vas nosi. Improvizacija je snaga. Brzina i prilagodljivost su va\u0161a glavna konkurentska prednost. Klijent zove u pono\u0107 \u2013 vi odgovarate. Pojavi se nova \u0161ansa \u2013 vi je grabite, bez analize. Donosite odluke instinktivno, \u010desto ispravno, jer ste \u201cunutra\u201d, jer znate sve i svakoga.<\/p><p>Ali kako firma raste \u2013 to vi\u0161e ne funkcioni\u0161e. Firma nije vi\u0161e refleks va\u0161eg osje\u0107aja. Nije vi\u0161e skup ljudi koji vas li\u010dno poznaju. Firma postaje sistem. Ako nastavite da se pona\u0161ate kao da ste i dalje ona stara kompanija poku\u0161vaju\u0107i biti malo i nova \u2013 taj sistem \u0107e pu\u0107i. Po\u010de\u0107e da puca po \u0161avovima \u2013 ljudi ne\u0107e znati \u0161ta se od njih o\u010dekuje, procesi \u0107e biti polovi\u010dni, pravila \u0107e se primjenjivati selektivno, odgovornost \u0107e biti razvodnjena, a energija \u0107e i dalje i\u0107i na rje\u0161avanje problema koje generi\u0161e sama organizacija.<\/p><p>Upravo to je, po mom mi\u0161ljenju, klju\u010dni razlog za\u0161to mnoge firme zapnu u procesu profesionalizacije. Ne zato \u0161to im fali znanje, niti zato \u0161to nemaju kvalitetne ljude, nego zato \u0161to nisu spremne da puste ono \u0161to ih je nekad nosilo \u2013 a to je sposobnost da se sve mo\u017ee i sve stigne.<\/p><p>Meni je najte\u017ee bilo pustiti to. Pustiti tu fleksibilnost. Prihvatiti da trenutno postoje male transportne firme koje vjerovatno imaju bolju uslugu prema klijentu, mogu br\u017ee reagovati, imaju br\u017ee informacije ali koje nemaju \u0161irinu i imaju vrlo limitirane kapacitete. Shvatiti da to vi\u0161e nije na\u0161a konkurencija i da sad igramo drugu igru na drugom terenu po nekim novim pravilima. \u00a0Prihvatiti da moramo pustiti ono \u0161to nas je u\u010dinilo jakima i dovelo do toga gdje sad jesmo.<\/p><p>Ironi\u010dno, upravo ta \u017eelja da \u201csve ostane mogu\u0107e\u201d, da zadr\u017eimo staru fleksibilnost \u2013 ru\u0161i sve ono \u0161to profesionalizacijom poku\u0161avamo da izgradimo. To je iluzija fleksibilnosti. I dok god je ne razbijemo \u2013 sistem ne\u0107e proraditi kako treba. Dok god ne pustimo neke klijente koji se vi\u0161e ne uklapaju u na\u0161 model , ne\u0107emo stvoriti prostor za nove. Moramo otpustiti staro da napravimo mjesta za novo.<\/p><p>Kada kre\u0107ete ka top formi \u2013 osim \u0161to morate sebe pitati \u0161ta \u0107emo raditi u narednom periodu, morate i odlu\u010diti \u0161ta ne\u0107ete raditi. Sposobnost da odbijemo klijente, poslove i prilike za koje smo odlu\u010dili da ne\u0107emo raditi je klju\u010d uspjeha. Zakon fizickog o\u010duvanja energije kaze da je energija konstanta, tj. ograni\u010dena. Imamo je koliko je imamo. Samo kada prestanemo raditi ono \u0161to ne \u017eelimo (i rasipati energiju na to) tada mo\u017eemo usmjeriti energiju da radimo ono \u0161to smo odlu\u010dili da \u0107emo raditi.<\/p><p>Danas, kad pogledam na\u0161u firmu, mogu re\u0107i da smo na putu ulaska u top formu \u2013 tamo gdje se fleksibilnost i kontrolisanost susre\u0107u tako da imate najbolje od dvoje. Vi\u0161e ste fleksibilni od koorporacija koje su vam sada sve vi\u0161e konkurencija a imate puno vi\u0161e kontrole nad biznisom u odnosu na male konkurente \u0161to vam omogu\u0107ava da donosite bolje i informisanije odluke.<\/p><p>I da nije bilo lako. Ali se isplatilo. Danas imamo sistem. Imamo pravila igre. I vi\u0161e slobode nego ikad prije.<\/p><p>I tek smo na po\u010detku\u2026<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Moj li\u010dni put u temu profesionalizacije kompanija po\u010deo je davne 2016. godine, priklju\u010divanjem Klubu 2040. Tada sam prvi put \u010duo i osvjestio koncept profesionalizacije a nedugo potom i zakora\u010dio u svijet organizacijskog razvoja i profesionalizacije. Od tada, pa do danas, pro\u0161ao sam mnogo toga: sura\u0111ivao sa vi\u0161e od 10 konsultanata iz razli\u010ditih oblasti, zavr\u0161io ALP [\u2026]<\/p>","protected":false},"author":13,"featured_media":8568,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-8567","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-korisne-stvari"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8567"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8567\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8573,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8567\/revisions\/8573"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8568"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/adizes.eu\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}